|
| home - ulazna |
| BIOGRAFIJA |
| IZLOZBE |
| LIKOVNE KRITIKE |
| IZ STAMPE |
| KATALOG SLIKA |
| Foto-uspomene |
| Grad Antalya |
| KONTAKTI |
| © studio 2T |
|
Osvrti - likovne kritike
(6)
ANTALYA - ANKARA - WIEN - AMSTERDAM - Bugojno/Ajvatovica - RIJEKA - BIHAC -
Novi odlazak na rijeku - UNU
U novom ciklusu slika o rijeci Uni, slikar Ahmet Ibukić otkriva novi likovni odnos prema rijeci, ali i prostoru oko rijeke. Potpunije obrađuje površinu vode, otkrivajući dubinu i virove, plićake i sedre. Una je čudesna, čas je nježna i romantična, a zatim surova i nepredvidiva. U toku dana nekoliko puta mijenja svoje lice i svoje ruho. Uvijek je nešto novo na rijeci i njenim obalama, a te promjene su neponovljive i izazovne.
Pitanje je koliko je moguće slikarskim potezom, stvaralačkom dinamikom, udahnuti u sliku brojna, složena asocijativna sredstva pomoću kojih bi posmatrač osjetio tok rijeke, njene šumove i njenu poruku. Ibukić otkriva svoju potrebu da upozna Unu u svim njenim kretanjima i mirovanjima, bojama i svjetlostima.
U prethodnom ciklusu, više se bavio složenom temom o dubinama, brzacima i smaragdnim sedrama. U novom ciklusu zagledan je u površinu vode i obale rijeke. I zaista na površini vode nastaje majstorski vez - pleter koji je u stalnoj promjeni i tkanju zbog kretanja tihi ali i olujnih struja (koje dolaze sa Plješevice).
Obale rijeke su najljepše u ranim jutrima. Poslije noći, mirne, ili pune mjesečine, ili olujnih vjetrova, na obalama i površini vode nalazimo razne znake i tragove, razgrnuti pijesak i trave, proljetne cvijetne latice, jesenji mozaik lišća i zimske niti mraza.
Ibukić ne priznaje emocionalnu adaptaciju koja nas opasno vodi na nivo emocionalne ravnodušnosti prema lijepom i prirodnom okruženju, nedostatku ideja i podsticajima. To i jeste suštinska razlika između aktivnog stvaralačkog čina i običnog posmatrača. Na Ibukićevim najnovijim slikama nastaju akrilom obrađene površine sa pretežno bijelom i u nijansama plavom i zelenom bojom. To je najčešće površina vode u različitim naizmjeničnim formama. Pojavljuju se i novi materijali kao što su pijesak sa obala rijeke, trava, dijelovi školjki. Preko tih materijala je boja, akril, a ponegdje je ostavljena prirodna boja pijeska. Odjednom nastaje trodimenzionalna figurativna površina.
Tamo gdje je rijeka duboka i mirna, na obalama se zadržava mozaik od ispranog pijeska i kamenje različitih veličina, oblika i boja.
Kad se vraćamo Ibukićevom doživljaju i inkubaciji stvaralačkih ideja, s namjerom da upoznamo osnovnu podlogu njegovog vraćanja Uni, upućeni smo na neke detalje iz početnih susreta s rijekom, dakle u prošlost, u početke doživljaja. Snažni doživljaji i slike iz djetinjstva - stope razigrane djece u pijesku, ribara i kupača, dobiju u podsvijesti potisnuti znak koji svojom dinamikom snažno pokreće stvaralački nagon. Ibukić je odrastao sa svojim vršnjacima na obalama Une provodeći raskošne dane djetinjstva. Takav period rasta i odrastanja je formirao slojevita ushićenja i trajnu potrebu vraćanja ovoj čudesnoj krajiškoj rijeci.
Prof.dr. Sead Misirlić
E-mail: ahmet_ibukic@yahoo.com