|
| home - ulazna |
| BIOGRAFIJA |
| IZLOZBE |
| LIKOVNE KRITIKE |
| IZ STAMPE |
| KATALOG SLIKA |
| Foto-uspomene |
| Grad Antalya |
| KONTAKTI |
| © studio 2T |
|
Osvrti - likovne kritike
(5) 
ANTALYA - ANKARA - WIEN - AMSTERDAM - Bugojno/Ajvatovica - RIJEKA - BIHAC -
Nad Unom i u dubinama Une
Složenost slikarskog djela A.Ibukića počiva na činjenici da ono ne ostaje na impresiji viđenog, niti u svijetu vidljivom. Ibukićeva impresija, emocija i misao - dočarani kistom - zalaze iza vidljivog svijeta, iza golom oku nevidljive igre svjetlosti i vode. Taj je svijet u sloju nagonskom, i u tom svijetu nastaju tonovi, boje i kompozicije izmaštane ovozemaljskim senzacijama vode i svjetlosti. Taj svijet - kao nova stvarnost - živi u svom treperenju, u svjetlucanju ili u vatrometu boja - tamnoplavih i akvamarin ploha, plavo-zelenih spojeva poprskanih zlatnim i oker-smeđim, krvavorumenim. Sve ove boje dočaravaju jedan onirički svijet, koji je koliko imaginativan, toliko i stvaran, jer te slikarske plohe sugeriraju Unine virove, matice, brzake i tihade, ispod kojih se slute sedre prekrivene paučinastim, jedva vidljivim vlatima maslinastih trava. Nad Unom i u dubinama Une, u njenim vodenim strujama kistom je zaustavljen sunčev odsjaj: Upravo u tim dubinama otkrivamo slikarov analitički pristup strukturi boje i unutrašnji dinamizam boja. Ovdje je Ibukićev doživljaj boje izraz (dis)harmonije svjetlosti u vodi. Ibukić je izabrao pastel radi njegove podatnosti i mehkoće, da bi njegovim djelovanjem izrazio maksimum, intenzitet. Otud slike djeluju poput svjetlosno-vodene pikturalne simfonije u kojoj doživljavamo pikturalnu raskoš, sa svim nijansama svjetlosno-vodene izmaglice, njena unutrašnjeg ljeskanja i odsijavanja, vihorenja vlati vodenih trava, unskih isparenja na suncu. Pastel se ovdje dokazuje dekorativnim slikarskim materijalom jer ima snagu pojačavanja tona, a da istovremeno svojom diskretnošću opći ton čini uzdržanim, tanahnim, delikatnijim. Možda stoga na ovim slikama uglavnom ne opažamo dijelove već ih doživljavamo kao jedinstvene cjeline, u koloritu pretežno azurnoplavih, zelenomodrih, grimiznih, ljubičastih, smeđih i oker-zlaćanih skala.
Poznavalac i ljubitelj slike može u jednoj Ibukićevoj plohi otkriti cijelo bogatstvo značenja. Znano je da je najbolja slika (slično muzičkoj partituri ili najboljoj pjesmi) ona koju treba uvijek nanovo "iščitavati"! U Ibukićevu slučaju ta nova recepcija je posljedica bogatstva njegovog svijeta boja. Eksperimentisanjem je dospio do vlastite boje, do svog stila koji je danas u bosanskom slikarstvu prepoznatljiv, osoben. Pored toga, Ibukić je savladao osjećanje za prostor i za dubinsku perspektivu, time stekao mjeru u slikanju. Stoga je na ovim slikama očit red i jasnoća u svakoj kompoziciji: tonovi su kauzalno jedan s drugim vezani, katkad jedan ispod drugog, pa slika živi kao jedinstven organizam. Maestro poznaje snagu i nijansu boje jednako tako kao što neki muzički virtuoz zna moć svakog tona, ili kao što pjesnik poznaje snagu riječi i sa umijećem njome vlada. Ibukić je savladao baršunastu mehkoću, ali i britkost boje, njenzine u svjetlu najniže ili najviše tonove i snagu. Taj hipersenzibilitet za ćud pa i za ćudljivost boje jeste presudan segment Ibukićeva umijeća i talenta. Jer, čovjek se ne može oteti utisku osjećanja čistote njegova izraza, bistrine oka i sigurnosti ruke. Pod kičicom ovog slikara majstorije su izvedene u harmoniji između emocija i intelekta. U njima je jedan sensibilni duh izrazio svoje rafinirano osjećanje života i svijeta.
Ibukić je pronašao svoj mali svemir iz kojeg sve započinje, i u kojem sve završava. U tom je svemiru figuralnost posve dokinuta. Pojavni svijet, svijet Une, ovdje je samo inspirativni movens. On je u Ibukića novoosviješten, novoostvaren svijet, tako da su slike svoja istina o svijetu. U njima je ljepota Une univerzalizirana. Univerzalizam je ostvaren kroz iskon, prapočelo koji je iz sebe iznjedrio ljepotu postanja, transformacije i preoblikovanja svepostojećeg. Ove su slike spoj konkretnog i univerzalnog kroz ljepotu kao njeno kozmičko prapočelo. Osnovni način postojanja te ljepote je u njenu djelovanju korz kretanje. U kretanju nema niti postoji vrijeme i prostor. U takvom bezimenom kretanju jest mistička suština Ibukićevih imaginacija. Kretanje je sastavljeno od boja sunca i od boja vode rijeke kao elemenata praiskonskog postojanja. Te su supstance nosivi elementi Ibukićeva slikarskog svijeta. Ibukić je sebe ugradio u viziju sunčanih zraka i vodenih kapi, a odbljesak svjetlosti u vodi, u njihovoj preobrazbi, u stalno drugačiju formu nemjerljivu vremenom i prostorom. Otud su "Unski smaragdi" jedan fluid ali u isti mah i puna vizualna činjenica jednaka životnom i kozmičkom realitetu.
U Minhenu, krajem juna 2000.
Prof.dr. Rašid Durić
E-mail: ahmet_ibukic@yahoo.com